Ein batô ki té navigué on la terre com on la mer

par Pierrot

le 18 mai 1878, Le Meschacébé.


     Navé ein foi ein roi avé ein la renne ki té gagné ein piti, ein fille, ki té zoli, mé zoli jika zoli pa olé enco. Tou gaçons lézot rois so ouazins, avé zénérals, coronels, caporals, tou té olé marié avé li. Mé roi là té pa olé, non mem, li pa olé tandé raison pou séparé avé so fille. Ma di onzote, mo croâ fille la té olé. Navé ein zeine sarpantié ki té traouail dan la mizon lé roi, ki té ein pli vayan bougue passé tou princes lè yé.Li té lorgnin fille lé roi, et fille lé roi té lorgnin li oussi; pi vini zié dou pa pou zoué, et pi ouzotw tandé mouen, yé fiancé en cassette. A foce tou moune si tan ambêté lé roi avé la renne, yé pibliké dan gazette ké yé té allé donné yé fille à cilà ki té fé yé cado ein batô ki té koné navigué on
     terre com on la mer. Tou princes yé avé zeine zan pran la hasse avé zoutils, couri dan diboi et comancé batte narbe pou fé batô. Sarpentié lè li couri oussi. Tan yé tou apé traouail pli passé choual, ein vi1 nègue borgnon vini dan diboi, apé mandé la sarité; li té gagné naine zaillons anho li, ki té santi pi com cocodri. Princesyé boucé yé né, et fé pouah!
     — Couri to chimin, vié caïman!
     Zeine sarpantié té rété traouail et té paré pou manzé so dinain, tan vié nomme là vini koté li.
     — Eh! vié gran popa, vou rivé jiche à tan! Assite on mo diboi et na dinam ansamme.
     Tan yé fini manzé, vié nomme sorti ein caçambo dan so posse, commancé fumé et fé ein gran boucanne ki santi la rose, zamin avé violette. Divan vini soufflé vroup! et paillé tou boucanne là. Ki ça ouzote croâ sarpantié là ouâ? Dan place vié nomme navé ein zoli fée assite dan ein ti cariole tou dorée, ki té atelée avé pizons. La té gagné ein baguette en djiaman dan so la min et li té apé di zeine sarpantié là:
     — Mo fie, to gagné miyor tchor passé tou zeine zan dan péhi cilà; ta gagné ça to mérite.
     Li cogné diboi là acé so baguette, et li toutné batô, pli vayan batô ouzote zamé ouâ, avé lékipaze et tou ça ki fo pou navigué. Li présenté zoficié yé à zeine sarpantié:
     — Cilà, cé bontirore: li koné tiré tou vpartou et n’importe kichoge. Lot, cé bon plonzore: li koné plonzé dan la mer et trapé tou àa to olé. Lot, cé bon courore: li galopé com divan, li fé tour la terre comme télégrafe. Lot, cé bon lécoutore: tan li mêté so zoreille anho la terre, li tandé tou ça ki passé partou. Lézot matlo pa bésouan comandan: yé fé tou, divinain tou ça to olé fé, et là où to olé couri. Avé ça, ta gagné fie lé roi.
     La fée parti en l’air, zeine sarpantié monté dan batô et doné ein coup dan siflet ké la fée té doné li, et yé parti couri koté lé roi. Yé tou ambarké pou séyé batô là. Lé roi té sagrin pou doné so fille, et tan yé rivé dan la mer, li di so famme zété so bague en djiaman dan dolo. Kan li té zété li, li comancé apé crié et di zamé li donne so fille si yé pa rann li so bague. Zeine sarpantié té apé désolé. Bon plonzore vini di li, li té capab trapé baque là tousouite. Li plonzé boudjoum! comme ouaouaron et dan cinque minites li donne la renne so bague. Astère yé tourné vini koté palé lé roi. Lé roi di zeine sarpantié:
     — Mo gagné ein lot kichoge pou mandé toi, avan mo donne toi mo fille. La renne olé plimage zozo paradis; couri la chache, tchoné zozo là, et porté mouen li, t pi to va gagnain mo fille.
     Zeine sarpantié boucou sagrin. Mé, avan li gagné tem zonglé, bon tirore di li:
     — Ça, cé mo kenne zafair.
     Li pélé bon courore, et couri déyor. Li vizé ben koté péhi paradis, et li tiré boum! Bon courore parti la course pou allé charché zozo là; mé péhi paradis si tan louen, bon courore lasse et li coucé apé droumi. Yé tandé: bon courore vini pa. Bon lécoutore mêté so zoreille on la terre et li tandé bon courore apé ronflé louen, louen là-bas. Li pélé bon tirore ki mêté ein ti bombe dan so fizi, et vizé li prosse zoreille bon courore; bombe la fé pralapaou! et réveillé bon courore ki galopé vini avé zozo paradis. Lé roi pi koné di arien et zeine sarpantié marié belle fille-là. Yé gagnain ein famé la nosse, tou ça navé dé bô. Yé caressé et béké com pizon kapé fé roucoutoucou, gagnain plin piti, et vivé héré comme poesson dan dolo.
     Mo zamis, la sarité touzou peyé, mouen ki di ouzote!
    
    

Retour à la bibliothèque Tintamarre